Aktualno
Na Mirogoju
Opet na groblju. Tražim tvoju humku
dok dan se odmotava kao klupko vune.
Vjetar u krošnjama uspavanku svira
nježno dodirujući grane kao strune.
Poznam tu pjesmu. Slušam je odavno.
To Smrt me k sebi doziva i mami:
Izađi na svjetlo vječnoga života,
do kad ćeš dolje čamiti u tami?
Znam za tu priču o "rajskom životu".
Na svakom pogrebu je obavezno čujem.
Ali za mene je to samo lijepa priča
jer ja u vječni život ne vjerujem.
Ponekad je teško živjeti na zemlji
i dođe mi da sam sit života.
Ali onda se sjetim da je samo jedan
pa ga se držim kao pijan plota.
Kredit
Živim na kredit
Na rate
I ljubav sam uzeo na kredit
uz visoke kamate ljubomore
Srce sam stavio pod hipoteku
Sad čekam ovrhu duše
Afganistan
Na televiziji gledam vijesti iz dalekog Afganistana.
Tamo se, kažu, ubija, puca, gotovo svakoga dana.
Pa zašto si tamo išao tata, tamo gdje se puca i gine?
Zar nije ti bilo dosta rata sred vlastite domovine?
Mama kaže da si išao zaraditi koju kunu.
Al' ako pogineš, što će nam tata svi novci na tvom računu.
Vrati se, molim te, da mama noću skrivećki ne plače sama.
I bez tog novca bit ćemo sretni kad opet budeš s nama.