Neobjavljene pjesme

Josipa

Eh, Josipa, Josipa,
ljubav nam se i mladost osipa
kao žuto lišće
što ga jesen po našem putu prosipa

A kao da je jučer bilo
kad si u svom vrtu predveče
stajala i zdvajala
što vrijeme tako sporo teče
Vjerovala si u vječnu ljubav
i potiho gajila nadu
da ćeš napraviti uspješnu karijeru
u velikom Gradu

Ali velik Grad
poput morskog psa ima zube
pa ždere živote i snove
i onih koji se mrze
i onih koji se ljube
I kada umre mladenačka nada
kloparavi tramvaj je odvuče
na kraj Grada
istrese u Savu sve neostvarene snove
i pusti da u nepovrat otplove
A mi do kosti ogoljeni
besramno goli
kao novorođena djeca
prizivamo u pomoć Boga
ili nekog sveca
Ali odgovora nema
Samo na crkvenom tornju sat
uz tihi bat najavljuje vrijeme
u kojem ćemo i dalje tegliti
vlastitog života breme

I tada osjetiš Josipa
kako se mladost i ljubav osipa
kao žuto lišće
što ga jesen po našem putu prosipa