Neobjavljene pjesme

Sjećanja

Svako jutro mrežom za leptire
lovim komadiće sreće.
Uhvaćeni, opiru se, koprcaju,
a od lepeta njihovih šarenih krila
dan postaje vedar i sunčan.
Ali pred večer,
kada ih pokušam smjestiti
u staklenu teglu svog sjećanja,
zgasnu poput mrtvih krijesnica,
a večer se ovije ljubičastim velom sjete.
Iz skrivenih pukotina noći
isplaze male zelene nemani
neuspjeha i promašaja.
I sve se ponavlja iz dana u dan.
Zašto mi sjećanje ne dopušta
da zadržim samo radosne uspomene.