Neobjavljene pjesme

Kuplet

U jesen ljudi s tugom ispisuju sonete,
a ja odlučih danas ispjevati kuplete.
Da lažnu tugu skinem sa riječi i sa lica
i opet budem sretan i slobodan kao ptica.
Da djevojci, što sinoć tako mi strogo reče:
Pa znate, ja sam poštena. Dođite drugo veče...
Objasnim da je život sav satkan od malih stvari,
i da bi svojim stavom sve mogla da pokvari.
Jer meni je svejedno da l' pijem vina il'  mošta,
ali da želim znati tko plaća, i šta to košta.
Pa i kada mi kažu da sišao sam s uma,
za inat svima ću na kraju iskapiti i čašu ruma...
I teturajući pijano, k' o mornar u stranoj luci,
ja smiješit ću se u prazno s ovim kupletom u ruci.