Neobjavljene pjesme

Navika

Navika
Da – samo navika
Navika naših uvijek istih riječi
naših susreta
naših već umornih želja
Ti si moja navika
kao zrak
voda
izlazak sunca
Navika dodira
i odlazaka
Čekanja i onog
volim vječno
Samo navika
Možda u jučerašnjem susretu
današnjem čekanju
i sutrašnjem odlasku
još ima komada nerečene poezije
ali kada sam danas digla
telefonsku slušalicu
i rekla: nisi došao ... ili jedno opet
u kalendar naših neostvarenih snova
upisala sam dobro poznatu riječ
navika
U toj je riječi skrivena bol
na relaciji dvije dužnosti...
U toj je riječi ludilo jedne noći
i težina buđenja
sivi mamurluci
i perspektiva ograničena
jednom asfaltnom cestom ...
Jedan zaborav
ili vraćanje
Travanj u mom srcu
i jesenji pejzaži tvojih osjećaja
Cesta kojom smo krenuli
nije više proljetna aleja prve ljubavi
i cvijeće je već odavno svenulo
u lončanicama svakidašnjice
ali mi smo zaboravili
mogućnost nekog cilja
i postali smo navika
Svrha bez svrhe
Ljubavnici bez ljubavi
Znanci
Ili doista samo navika
U kalendar sam upisala:
Došlo je proljeće...
za ručak rotkve ili salata... telefon 099...
već iz navike
Prekrižila sam još jednu srijedu...