Neobjavljene pjesme

Prijatelju Ficku umjesto nekrologa

Miris jeseni i rakije
Za šešir sam zatakao slavonske šume i oranice
Pod kačketom
zagrebački umjetnički proletarijat
Neće me rastužiti
ni Vinkovačke
ni zagrebačke jeseni
Kiša i opalo lišće tek su dio pejzaža
a znam
da teatarske daske
za mene
ni u proljeće neće procvjetati
Moj Hamlet je odglumljen u nekom kafiću
između sivih ulica i plavičastih tramvaja
Dao bih sve svoje odigrane
i željene uloge
sve svoje napisane i nenapisane pjesme
za čašicu razumijevanja
i jednu toplu ljudsku riječ
Zar nije ironija sudbine
da su me baš
u takvu ljigavu kišnu jesen
na sivoj vlažnoj zagrebačkoj cesti
ubili
nosioci nove automobilske civilizacije
Živio sam
kako kažu
u međuvremenu
ali umro sam sasvim besmisleno
A možda moja
pomalo teatralna smrt
pokrene i vašu savjest
Hamlete
sjećaj me se...
sjećaj se...

(Zagreb, 4. 12. 1987.)