Neobjavljene pjesme

Prije sjednice

Donijela si oči na dlanu
Nema tako modrog neba
ni tako duboke vode
Zagnjurim li se jednom
progutat će me vlastita požuda
Razapet između željeti i smjeti
već odavno sam mrtvac
presvučen lakiranom kožom uljudnosti
Sklopi dlanove molim te
da započnem tu vražju sjednicu
sričući unaprijed pripremljeni 
d n e v n i   r e d
A možda ćemo
pod točkom  r a z n o 
neobavezno čavrljati i o Igmanu