Neobjavljene pjesme

Sjećanja na Bohinj

S džemperom u boji ljubomore
i s hlačama u boji nade
podsjećala je
na malo kinesko božanstvo ljupkosti


Sunce se jučer praćakalo u jezeru
kao riba razigrana
s krljuštima od metala
Planina i nebo ušli su u vodu
i nisam mogao
izmjeriti beskraj


Zatravljeni zelenom ljepotom riječnog božanstva
slušali smo kako pada Savica
mjerena samo vječnošću


Na sagu od lišća
tragovi nisu ostajali
ali je netko uporno
tranzistorom kvario
glazbu vjetra


Jutros je jezero magleno
I brda omotala maglene čalme
i tajanstveno se izgubila
u neprozirnom nebu
Samo je kiša
upornošću kapi
razotkrivala boje jeseni


U našoj sobi je Sunce
Metalno i s ogoljenom sijalicom
Ona je zamišljena
i umorna od jednoličnosti

Hoće li kiša sprati
i ljubav s njenog lica

(za Branku 1973.)