Neobjavljene pjesme

Susret na trgu

Sva si kao sasušen limun.
Ne mogu iz tebe iscijediti
ni ljubav ni riječ.
A sjećam se
kako sam te kao zrelu naranču
pohotljivo svlačio
i zarivao zube u kriške tijela
dok su ti se bedra uvijala i vraćala
pretvarajući me u mladog pastuha
koji u tebe juriša
kao u posljednju borbu koju mora dobiti.
Ne znam je li to bilo
na onom molu u Starom Gradu
ili na klupi u Tuškancu
ne pamtim ni boju tvojih očiju
ni kose.
Sjećam se samo dodira
i onog krika zadovoljstva
kada sam znao da je gotovo.
A danas sam te slučajno sreo.
Bilo je to valjda na Trgu.
Imala si plavu svilenu haljinu
i vodila si nekog klinca za ruku.
Učinilo mi se da si se i osmjehnula
ne dajući mi pravo da te prepoznam.
Bila si sva kao sasušen limun
iz koga nikada više neću iscijediti
ni ljubav
ni riječ
ni onaj krik
od koga me i danas hvata
drhtavo-slatka jeza.