"Sasvim slučajno pjesme", 1990.

ilustracije Miroslava Šuteja
















SASVIM SLUČAJNO PJESME

Brunu Amerla, direktora i glavnog i odgovornog urednika CIP-a Zagreb, upoznao sam 1975. godine. Bruno je bio čovjek široke kulture, pomalo boem zaljubljen u poeziju. Bio je pokretač biblioteke KVADRAT u kojoj je objavljivao zbirke poezije već afirmiranih, ali i manje poznatih mladih autora. Godinama smo bili vrlo dobri suradnici i prijatelji. Družili smo se i često nakon posla znali i „tulumariti“. Vrlo pozorno je slušao kada bih u tom „posebnom štimungu“ recitirao svoje pjesme. Sviđao mu se taj „boemski štih“ moje mladenačke poezije. Predložio je da mu donesem rukopis, a on će procijeniti, vrijedi li to uvrstiti u biblioteku KVADRAT. Rukopis je dao na čitanje i uredniku Milivoju Slavičeku. Od predloženog materijala odabrali su 37 pjesama, dijelom s ljubavnom tematikom, ali često prožetu blagim cinizmom, a dijelom vezane za obiteljski život. Iz one prve kategorije kao najdražu pjesmu odbrao bih „Vernissage“, a iz one druge, pjesmu „Otac“. Predložio sam naslov „Sasvim slučajno pjesme“, jer su doista i pjesme, ali i cijeli projekt, nastali igrom slučaja Zbirku je, na moju molbu, ilustrirao Miroslav Šutej, moj dugogodišnji suradnik i prijatelj. Recenzenti su bili novinari i urednici Radio Zagreba, Astra Božiković i Miodrag Krencer. Knjiga je trebala biti tiskana 1990. godine, ali je iz tiska izašla u proljeće 1991. Ratne godine učinile su svoje. Jer kome je u takvim vremenima do poezije i ljubavi.