"Zrnca", 1968. zbirka dječje poezije


Pjesme iz ove zbirke uvrštene su u "Zlatnu knjigu svjetske poezije za djecu" 1975.

Ilustracije Ivana Milata


IGOROVA SLIKOVNICA

Slikovnicu Igor imao
s divljim životinjama svim
često je i rado gledao
i ponosio se tim.
U Maksimir ga jednom odveli,
a on se jako rastužio,
dugo pred kavezima stajao
i mami se tiho potužio.
Vjeruj mi, mama, reče,
nisam ni malo škrt,
al zašto je baš cijela slikovnica
pobjegla u zoološki vrt.



O MOM STVARALAŠTVU ZA DJECU

Prve stihove za djecu počeo sam pisati 1961. godine kada se rodio moj sin Igor.
Prateći njegovo odrastanje i njegove reakcije na svijet koji ga okružuje, gotovo sam se i sam vratio u djetinjstvo. Bilo je to za mene novo iskustvo i nov izazov.
Godine 1967. „Moslavački list“ u Kutini pokrenuo je podlistak „Za male i mlade“ koji je jednom tjedno izlazio na 4 stranice. Cilj je bio objavljivanje literarnog i likovnog stvaralaštva učenika osnovnih i srednjih škola s područja Moslavine.
Imenovan sam za urednika podliska, a uz prikupljanje i odabir pristiglih priloga za objavljivanje preuzeo sam i obavezu pisanja „urednikove kolumne“ na cijeloj prvoj stranici.


Nastojao sam na toj stranici dati prikaz neke knjige za djecu, obraditi opus nekog pisca ili pjesnika, ili odabranu temu ilustrirati pjesmama različitih autora.
Budući da je podlistak izlazio redovito svakog tjedna, a ja sam često bio prezauzet drugim poslovima, događalo se da naprosto nisam stizao pripremiti potrebni materijal pa sam onda u rednikovu kolumnu ispunjavao vlastitim stihovima ili kraćim pričama.


Josipu Tropčiću, glavnom i odgovornom uredniku „Moslavačkog lista“, i Anti Miletiću, direktoru Narodnog sveučilišta Kutina, svidjele su se moje pjesme za djecu pa su mi predložili da napravim izbor za zbirku koju bi tiskao „Moslavački list“, a Narodno sveučilište bi bilo nakladnik.


Odabrao sam 25 pjesama i zamolio svog kolegu i suradnika, akademskog slikara Ivana Milata da knjigu ilustrira.  Milat  je izradio 9 simpatičnih linoreza, od kojih je za naslovnicu odabrao Igorov portret.


Nevelika, ali meni vrlo draga knjiga pod naslovom „Zrnca“ izašla je 1968. godine.


Ne sjećam se kada i kako je knjiga dospjela u ruke mom fakultetskom kolegi Dubravku Horvatiću – Dodi, tada već priznatom književniku koji je i sam dosta pisao za djecu, ali njemu se očito svidjela kad ju je ponudio Zvonimiru Balogu, koji je pripremao antologiju pod nazivom „Zlatna knjiga svjetske poezije za djecu“, a koja je u izdanju Matice Hrvatske tiskana u Zagrebu 1975.


Moram priznati da sam bio ugodno iznenađen kad sam u knjizi pronašao i svoje dvije pjesme, jer mi Dodo prije izlaska knjige nije ništa rekao.
U međuvremenu su neke od ovih pjesama tiskane i u „Modroj lasti“, a nekoliko puta pojavile su se i u programu za djecu na Radio Zagrebu.
Bila je to za mene vrlo važna potvrda da sam na „dobrom putu“.


Novi stvaralački poriv dobio sam rođenjem kćerke Šarlote 1977. godine.


Bilo je opet obilje tema i „dječjih dilema“ koje su naprosto zahtijevale da se pretoče u stihove.
Pjesme su se slagale u ladici.


Trebalo je proći punih 35 godina od prve zbirke pa da se dogodi nova.


U izdanju Hrvatskog književnog kruga tiskana je 2003. zbirka poezije za djecu „Trič...trač...tri...“. Izabrane su 44 pjesme koje je s prekrasnih 11 crteža ilustrirao akademik Miroslav Šutej s kojim sam inače od 1996. surađivao na mnogim projektima.


Naslov zbirke nastao je kao igra riječi, ali i kao nastavak jednog projekta kojeg sam realizirao s izuzetno talentiranim crtačem i karikaturistom Stivom Šinikom – Cinikom.


Naime, firma „Lagea“, za koju smo Stiv i ja radili neke promidžbene stripove, objavila je 1994. i 19995. dva naša cjelovita, edukativno zabavna stripa pod nazivom „Trič-Trač I“ i „Trič-Trač II“, za koje smo dobili i pohvalu Zavoda za školstvo.


Bilo je to za mene izvanredno novo umjetničko iskustvo, jer se do tada nisam nikad bavio stripom. Nažalost, zbog pomanjkanja sredstava obustavili smo daljnji rad na edukativnim stripovima bez nasilja, a planirali smo na zabavan način kroz strip obraditi neke nastavne predmete za osnovnu školu (matematika, fizika, kemija, zemljopis). Možda jednom... tko zna.


Vjerujem da moja djeca, koja već imaju svoju djecu, bar ponekad zavire u ove knjižice, kako bi usporedili svoje djetinjstvo s djetinjstvom svoje djece. Vide li sličnost, ili razlike koje donosi novo vrijeme i nov način života.


Ili postoji konstanta koja se ne mijenja – začuđujući divni svijet dječje neutažive znatiželje!